Tudjin

Ukraj mora kraj tioga,
Tu brodovi stoje,
A sa broda sa jednoga
Momce vako poje:

" Ao sveta golemoga!
Ao jada moga,
Da na svetu bas nikoga
Ne imade svoga!

Otac, majka u grob pade,
Brat i seja draga,
A drugoga ne imade
Srce moje blaga.

Oh kad vetar silan dune,
Kad se more uskomesa,
Kada voda nebu grune,
Pa ga s morem smesa,

Vetre, vicem, jace duvaj,
Ma brod raznesao,
Vale more jace gruvaj,
Ma me zakopao.

Iz daleke pokrajine
Ja sam amo doso,
Ko b' za momkom iz tudjine
Jadovati poso?"

Tako momak ovde zali,
Jedna moma tuzna
Stoji moru na obali,
Stoji kao suzna,

Stoji mlada, suze lije,
A sve one jadne,
Pa bijelo lice krije,
Umalo da padne.

Muci, momce, tako t' Boga,
Okani se tuge,
Amo brze, eto svoga,
Pa jos brate druge!