субота, 12. фебруар 2011.

Putnik na uranku

Tama dolom, tama gorom,
Naokolo sve pociva,
Samo voda sa zuborom
Sa kamena sto se sliva,

Samo sto se kasto petli,
Samo klepka sto se cuje,
Samo s' onde malko svetli.
Jer se danak priblizuje.

Bela zora vec je tuna,
Joste putnik jedan- glaj!
Pored stene pored zbuna
Na vrletni stize kraj

Kako stize sunce granu,
Svetli s' gora i dolina,
A putniku dusa planu,
Pa zaklikta od milina:

" Oj sunasce sto razgonis
Puste noci silne tame,
Oj ti nebo, stono ronis
Rosne svoje suze na me,

Oj ti goro stono gajis
Mile pesme, mile tice,
Oj livado sto se sjajis
Puna rose i travice,

Dolo, stado, janjci dragi,
Vrulo, cvece mirisavo,
Mili vetre, vetre blagi,
Oj izvore zdravo, zdravo!

Zdravo i ti momo tudi,
Da divna si sele pusta,
Odi amo, od' na grudi,
Da t' poljubi braca usta."

Нема коментара:

Постави коментар