Ajduk

Kuća moja čarna gora,
A postelja kamen ovi,
Moja braća sve od skora,
Ali sami sokolovi,
S njima s' vinem s ove gore
Kao munja na zlotvore.

Strašno li se zlotvor sili,
Sve krvavi pokri krili,
Ljube ljubi, đecu gazi,
Časnome se krstu plazi,
Na kolju nam ječe braća —
Al' mu ajduk zajam vraća.

Zaman silno Ture gledi
Da dosadi kaurinu,
Turske krvce on ne štedi,
Već se diže u planinu,
Silna četa amo gazi,
No malo se kogođ slazi.

Oh ala mi raste kika
Kad pušaka stane cika, 
Kad zagledam turska skota,
Pa kad mi se s konja smota,
Kad mu glavu pseću zbrijem
Pa na kolac kad nabijem.

Turskim glavam' goru kitim,
O ajdučke divne sreće!
Turskim šaram ponositim
Kitim srpsko svoje pleće:
Turska puška Ture bila,
Tursko blago zadobila.

Čekaj, ago, koji danak
Da t' bijele bijem kule,
Da boravim laki sanak
Pored tvoje vjerne bule,
Da ti, ago, lulu pijem,
A kuranom kavu grijem.

Da ti konja tvoga jašem,
Da bos tapkaš pored mene,
Da ti britki ja mač pašem,
Baka prelu da t' priđene,
Da t' osedlam kô paripa:
Da viš kako aga đipa.

Pa da t' onda dočnem sreću:
Da ti glavu srubim pseću,
Da ti kulu njom okitim,
Ispod kule meso itim,
Nek ti vrane glavu kljuju,
Psi se psine nablaguju.