субота, 12. фебруар 2011.

Gusle moje

Gusle moje ovamote malo,
Amo i ti tanano gudalo,
Da prevucem, da molo zagudim,
Da mi srcu odlane u grudim'
Ta puno je i prepuno srece,
Cudo divno sto ne pukne vece.

Zora bela, sunce ogrejalo,
Lisna goro, polje obasjano,
Cvece milo, roso, bistro vrelo,
Pa ti joste moje cedo belo-
Ko da gledne carne oci tvoje
Pa u srcu da mu ne zapoje!

Ao svete mio i premio,
Krasno li te visnji udesio,
Samo, samo, da jos mreti nije,
Al' vec neka kad inako nije.
Danas sutra cas ce udariti,
Jarko sunce meni zakloniti,
Iz ruku mi jasne gusle trgnut,
Moje telo pod zemljicu vrgnut.
Al' sto pevah nece propanuti,
Nakon mene hoce ostanuti,
Dok se poje, dose se vince pije,
Dok se kolo oko svirca vije,
Dokle srce za srcem uzdise,
E pa dotle, a kuda cu vise.

Нема коментара:

Постави коментар