уторак, 5. април 2011.

Perivoj


Na mom srcu pesme dojim,
Ceo dugi danak pojim,
Truda meni nije žao,
Perivoj sam podigao,
Mlogi cvetovi tu kruže
Lepotu od jedne ruže —
Ta si, mila, ti!

Jošte noću pesma ode
Vedra neba dići svode,
Zvezde sam ja pokupio,  
S njima nebo nakitio,
Sjajne zvezde naokolo,
Prem danici sjaju tmolo —
Ta si, mila, ti!

Cvati, cveće moje drago,
Što sam danju ja naslagô,
Sjajte, zvezde, sjajnim zrakom,
Što ja digo noći mrakom,
Sve za srce tu ma koje,
Ružo, Danice, za moje —
Za me, mila ti!

Dete i guslar


Đokina majka po kući šuška,
Oće ona da je sve u redu,
A Đoka po zemlji se valjuška,
Ne zna za ovoga sveta bedu,
On iznutra na vratôca gleda:
„Mati, mati, evo jedan deda!
Slep je, mati, sede duge brade,
Al' u torbi nešto on imade.“
Đoka skače, materi oko vrata,
Ona s njime odlazi na vrata. 
Iz torbe je utim izvadio
Starac gusle pa ih udesio,
Udesio, uz nji besedio:
„Oj, davori, ti Srbijo tužna,
Oj Srbijo, robinjice sužna!
Turske noge tebe jadnu tlače,
A u tebi svako jako plače.
Di su dani dušanovi beli?
Di su vaši ognjeviti mači?“
Tako starac u(z) gusle uzdiše, 
Gusle baca, jer ne može više.
A Đoki se to na srce dalo
Te je dete govoriti stalo:
„Ču li, ču li, mila moja majka!
Dad mi amo mača od babajka,
Da proteram odmah Turadiju,
Da izbavim jadnicu Srbiju.“
Plamenoga mača on doita —
Al' ga opet na zemljicu ita!
I na zemlju čarnu dole pada
Te se valja po prau od jada:
„O zašto sam, Bože, ja malačak?
Zašto, Bože, još tako slabačak?“